U vrtoglavo – mahnitom pokušaju, da što bolje razumijemo i kontroliramo univerzum materije i forme, naša sadašnja kultura svijeta je zabrinjavajuće izgubila osjećaje jednostavnosti i ljepote od koje čak bivamo preplašeni kad nam se otkrije u svojoj beskrajnoj magičnosti.



Moderni sistem ideja koji zovemo nauka je izgubio svoju vezu sa idejama poezije (ljepota i jednostavnost) i u velikim razmjerima ne uspijeva da vidi tihe i magične linije smisla koje se njišu u velikoj mreži života. U dodatku, nauka danas ima epitet komercijalizma, sa već poznatim fenomenom "slijepac vodi slijepca". Kao da i to nije dosta, današnji najveći svećenici nauke nam govore koje interpretacije kosmosa su vrijedeće a koje ne.

Od kada je vremena, čovjek je vječno bivao privučen svjetlom dnevnog i noćnog Sunca, Mjeseca. Prva sistematična promatranja Sunca i Mjeseca su već počela u dalekoj prahistoriji. Za drevnoga astronoma kontinuirano savršeni obnavljajući procesi punog Mjeseca, eklipsi i planetarnih konjukcija su oslikavali kosmologiju savršenoga reda u kosmičkoj manifestaciji, predstavljenu numerički i geometrijski. Sinkronizirano harmonično kretanje planeta je otkrivalo geometrijski tlocrt kreacije prema kojem se sve manifestirano razvija i kreće. Delfsko "kako iznad tako i dolje" opisuje shvatanje da su kosmički principi kretanja nebeskih tijela reflektovani i u zemaljskom životu, gdje postaju vrelo informacija i spoznaje. Velika Piramida vjerno oslikava ovaj pristup. Izgrađena prema tačkama kompasa, dizajnom i položajem sinkronizirana sa nebeskim kretanjima i ciklusima, njena baza i visina odgovaraju "kvadratnom krugu" Zemlje i Mjeseca. Arhaični pristup kosmologiji danas je smatran kao bezvrijedan i njegovo mjesto je zauzela moderna astronomija. Tužna činjenica jeste da većina ljudi danas ne poznaje skoro ništa o Suncu, Mjesecu i Zemlji, unatoč našoj totalnoj zavisnosti i povezanosti sa njihovim ritmovima i kretanjima. Nebeska igra Sunca i Mjeseca, gledano sa Zemlje, je veličanstveno racionalna, tako jednostavna i elegantna da nije potreban nikakav svećenik za interpretaciju, cenzuru ili intervenciju.

Najpoznatiji drevni spomenik, Velika Piramida, je dizajnirana na vrlo jednostavnim proporcijama. Precizna matematika kojom piramida odiše jeste geometrijski odnos Zemlje, Mjeseca.
Magična veličanstvenost odnosa se vidi iz sljedećega:

7! = 7x6x5x4x3x2x1 = 5040 milja ( Radius Zemlje + Radius Mjeseca)
11! – 7! = 11x10x9x8 =7920 milja (Diametar Zemlje)






Historijska mjerna jedinica milja je definisana iz odnosa koji vrijede u ovim kosmičkim proporcijama. Arihtekti piramide su, očito, poznavali stvari malo više od prosječnoga čovjeka njihovog doba.




Iako izgleda bezživotan, Mjesečev utjecaj na život majke Zemlje je veliki. Veliki broj ciklusa su esencijalno povezani sa mjesečevim fazama a najjedinstveniji je reproduktivni ciklus čovjeka. Mjesec je asociran sa ženom i brojem 13, možda najviše zbog toga što dnevno 13 stupnjeva pređe u odnosu na zodijak i 13 puta obiđe zemlju tijekom jedne godine. U prosječnoj udaljenosti od 240000 milja, Mjesec je naš najbliži susjed. Njegov radius, 1.080 milja, uspoređen sa Zemljinim, 3960 milja, je u odnosu 3:11.
Posmatrajte Mjesec i nakon kraćeg vremena ćete otkriti jedan od njegovih ritmova – brzo kretanje ispred zvijezda "stajačica", uzimajući 1h da pređe dužinu svoga dijametra. U jednom danu pređe 13 stepeni, dok mu za povratak na isto mjesto treba (360 stepeni) 27.322 ili 27 dana, 7 sati, 43 minute i 11.51 sekunda.

Putanja Mjeseca u odnosu na Zemlju je pod kutom od 5.140 stepeni. Zbog toga se Mjesec jednu polovinu puta nalazi iznad ekliptike, a drugu ispod ekliptike Sunca.


Dvije tačke gdje Mjesec presijeca Sunčevu putanju se nazivaju mjesečevi čvorovi. Sljedeće ilustracije pokazuju tačku križanja ekliptika posmatrano sa Zemlje, ali u stvarnosti ta tačka je nevidljiva.




Eklipse se dešavaju samo onda kada novi ili puni Mjesec dolazi u ugao od 12 i 18 stepeni, a totalne eklipse kada je poravnanje potpuno. Osa mjesečevih čvorova se kreće suprotno od smjera kalendara (smjer zodijaka i ostalih planeta) i treba joj 18.618 godina (6800 dana) da završi puni krug oko zodijaka. Za drevne kulture mjesečevi čvorovi su viđeni kao glava i rep velikog kosmičkog zmaja koji je gutao Mjesec i Sunce tijekom eklipse. Danas, period od 18.618 godina se naziva Zmajeva godina. Sunce susretne jedan čvor svakih 173.3 dana (sezona eklipse), a drugi u roku od 173.3 dana – završavajući godinu eklipse od 364.62 dana. Zar nije interesantno da je 346.62 = 18.618x18.618 ?

Sunce i Mjesec su prepoznati kao predstavnici glavnih kosmoloških principa stvaranja: Sunce aktivni – muški (otac), Mjesec pasivni – ženski (majka). Glavni princip po kojem Mjesec prepoznajemo jeste reflektovanje. Svatko od nas da bi nešto naučio, razumio i spoznao potrebno mu je iskustvo. Pošto smo mi glavna pokretačka snaga ili aktivni princip (kao Sunce), vanjski svijet -za nas- biva ogledalo ili odraz naše ličnosti. Ovakvo shvatanje se koristi u astrologiji. Sunce, u trenutku rođenja, simbolično predstavlja našu personu koju odašiljemo u svijet dok Mjesec -kao ogledalo- vraća svjetlost tj. sliku o sebi. Ova dva principa kao takva ne mogu ići jedan bez drugoga. Indentično Heraklitovom logosu, ta dva principa se reflektuju u svakom beskonačnom fragmentu postojanja. Sve što postaje i nestaje se odvija između njih. Vječnom analogijom život-smrt, Sunce dobija princip života a Mjesec princip smrti. Sve što postoji konfigurisano je iz ova dva prnicipa. Sunce ne bi razumjelo sebe bez svog odraza, a Mjesec bi ostao u vječnoj tami - nikada osvjetljeno. Sunce kao izraz aktivnoga principa također ima i svoj pasivni dio. Pasivni dio dolazi iz toga što Sunce također kruži oko druge aktivne zvijezde koja biva njegov aktivni pokretač. Sve ovo posmatrano sa Zemlje, za čovjeka, dobiva svoj smisao u svijesti. Aktivni princip Sunca ulazi u tamu tijekom noći i eklipsi, dok Mjesec, kao pasivni predstavnik, dobiva svoj aktivni princip reflektovanjem svjetlosti. Veoma je bitno da su ovo simboli ili još bolje prinicipi manifestacije. Svaki dio manifestacije sadrži simboliku principa ostaloga dijela manifestiranoga. Mjesec kao predstavnik principa refleksije sadrži svoj "polaritet" muškoga - Sunca. Sa Zemlje, posmatrano, mi ne možemo reći da Mjesec nema aktivni princip jer emituje svjetlo baš kao i atkivni princip - Sunce. Sa druge strane novčića, Sunce, tijekom Eklipsi ulazi u tamu, tj. u svoj ženski - pasivni princip.
Da Mjesec jeste ogledalo Sunca ili Sunce ogledalo Mjeseca, najjasnije možemo vidjeti promatrajući putanju Mjeseca u odnosu na Sunce tijekom godine i njihova međusobna smjenjivanja. Pun Mjesec je najsjajniji i najviši (ugao u odnosu na horizont) sredinom zime, gdje (doslovno) kopira ljetno Sunčevo kretanje. Puni Mjesec se tijekom ljeta, na osnovu ovih korespodencija, ponaša kao zimsko Sunce.





I povrh svega, ova njihova magičnost misteriozno se proširuje i na brojeve.

1÷ Sunce = Mjesec, 1÷ Mjesec = Sunce (!!)
1÷ 365.242=0.0027379, pretvoreno u dane: 3 minute i 56 sekundi, što predstavlja razliku sideralne i solarne godine..
1÷ 27.322=0.0366, u danima: 52 minute, što predstavlja razliku između lunarnih i solarnih dana. Ovo je uvijek zabavno pitati astronoma zašto.

Između svega ovoga, zar se nikad niste pitali kako to da je Mjesec iste veličine kao Sunce – gledano sa Zemlje? U početku bi tebalo da krene sa čuđenjem...

Sideralna godina je povratak nebeskog tijela u odnosu na zodijak. Pošto se zodijak također nalazi u, za nas jedva primjetnom, kružnom kretanju – Sunčev povratak uvijek kasni za početnom tačkom kretanja tj. zvijezde iza njega. Solarna godina je povratak na istu tačku ali bez relativnog odnosa prema zodijaku – posmatran povratak na dijelu neba.

Postoje tri tipa solarnih eklipsi: parcijalna, godišnja i totalna. Ciklus od 18 godina i 11 dana , 223 lunacije ili 19 ekliptičnih je poznati ciklus koji se naziva Saros. Drevne kulture prošlosti su koristile Saros da bi predvidile eklipse.

Godina eklipse je period kada mjesečevi čvorovi dođu u konjukciju sa Suncem (konjukcija ili poravnanje).



Taj fenomen se dešava svakih 346.62 dana, što je malo kraće od solarne godine (365). Godina eklipse, 346.62, je jednaka 11.738 lunacija (29.530589 x 11.738 ili 11.738 mjeseci). Kada 19 godina eklipse – Saros – podijelimo sa 11.738 dobijemo 1.6186, što je jednako phi–iju ili Zlatnom (božanskom) presjeku! Godina eklipse, kao što smo već i spominjali, izlazi iz 18.618 x 18.618 dana, tako da se Saros može napisati kao
19 x 18.618 x 18.618 dana (99%). Misteriozno, 19 lunacija (mjeseci) je phi godine eklipse ( 19 ÷ 11.738 ) !

Kad bismo odlučili da dizajniramo precizan kalendar, prvo bismo krenuli od solarne godine i njenih 365 dana, zatim od mjesečevih faza. Krečući se od početka, tijekom dizajniranja bismo otkrili da Mjesec prolazi pored iste zvijezde svakih 27.3 dana, a Sunce svakih 365 dana. Dijeleći jedno sa drugim, dizajner bi cijelu godinu smjestio u 13 mjeseci sa 28 dana u godini za svaki mjesec. To kalendaru daje godinu dijeljivu sa 2, 4, 7, i 13 – 52 tjedna u godini sa 4 doba (godišnja) po 13 tjedana sa 91 dan, tj. dobivena godina bi imala 13 mjeseci.

Svakih 19 godina, u razlici od dva sata više, Sunce i Mjesec se vraćaju na istu datum i položaj na nebu. Ovaj važan ciklus je dobio ime po Meton-u, grčkom astronomu iz 5 st. p.n.e. To je nevjerovatno tačan ciklus kojeg su mnoge kulture poznavale.


Boscawen-un u Cornawal-u (19 kamenja)

U jednoj solarnoj godini imamo 12.638 lunacija (put koji Mjesec prođe na nebu u odnosu prema povratku Sunca na isto mjesto). Lunarna godina, 12 mjeseci (obilazak Mjesečevog punog kruga oko zodijaka) dakle dolazi kratko nakon solarne godine u razlici od 11 dana, što nakon 19 godina iznosi tačno 7 lunacija-total od 12 x 19 + 7, ili 235 lunacija. Od ovih brojeva, tj. broj lunacija u Metonik-ciklusu (235) i godina samoga Metonik-ciklusa, dobijamo broj lunacija u solarnoj godini: 235 ÷ 19 = 12.638. Ova frakcija otkriva nevjerovatnu astronomiju.
Devetnaest solarnih godina (Metonik) ima 6,393.60 dana; 235 lunacija iznosi 6,393.69 dana. Metonik ciklus se može formulisati i na sljedeći način: 19 x 18.618 x 19.618 dana.

Solarna godina je vrijeme koje je potrebno Suncu da se vrati na ISTI POLOŽAJ na nebu tj. da pređe put kroz pojas Zodijaka. U svakom znaku se zadržava po 30 dana (stepeni) i dnevno pređe 1 stepen ili ono što zovemo jedan dan.

Lunarna godina je vrijeme koje je potrebno Mjesecu da napravi 12 punih mjeseci u pojasu Zodijaka tj. da u svakom znaku napravi po jedan Puni Mjesec. Dnevno se kreće po 13 stepeni tako da mu je za prelazak kroz pojas jednoga zodijačkog znaka potrebno 2.307 dana. Cijeli krug oko zodijaka učini za 27.692 dana: 360÷13=27.692. U svakom znaku učini po jedan PUNI Mjesec. Vrijeme potrebno da učini 12 PUNIH Mjeseci se naziva Lunarna godina.
Ako posmatramo Mjesec u odnosu na vrijeme Solarne godine tj. vremenu potrebnom Suncu da pređe put oko Zodijaka, dobijamo Mjesečev put koji je malo duži od njegove Lunarne godine (vremenu koje je potrebno da Mjesec učini put oko Zodijaka sa PUNIM Mjesecom u svakom znaku).
Misterija kalendara se može naći u 11 dana; razlika između Lunarne godine -12 lunacija- i Solarne godine koja ima 12.638 lunacija. Ta razlika se poetski predstavlja kao srebrni rez. Tri najpoznatije mjerne jedinice, Megalitik jard, Royal Cubit i Stopa (Megalithic yard, the Royal cubit, foot), se odnose jedno prema drugome preko astronomske lunacije i srebrnoga reza (presjeka).
Razlika od 11 dana, kao odnos srebrnoga presjeka, preciznije iznosi 10.875 dana, što je 0.368 lunacija (pređeni put mjeseca) koji je skoro 99% jednak frakciji 7÷19.


Proporcije Stonehenge-a su dizajnirane omjerom 19:7

Najjednostavnijom geometrijom možemo predstaviti, ili još bolje oktriti, godišnju lunarnu razliku. Pentagram ucrtan u krug dijametra 13 jedinica (cm, m, itd.) ima dužinu krakova 12.364 !! Ako svaki krak uzmemo kao broj PUNIH Mjeseci – 12.634 – dobit ćemo 61.82 što iznosi 100÷phi (99%). Poznati Keltski kalendar Coligny (1000 g. p.n.e) je baziran na 5 godina, 62 lunacije. Phi na nebu !




Tarot karte broj 18 i 19 – Mjesec i Sunce – okruženi špilom karata: 4 seta po 13 karata, predstavljajući 52 dana u godini.

Dodavajući numeričku vrijednost svakog sljedećeg broja u setu dobijamo 91 broj dana u jednom godišnjem dobu (1+2+3+4+...13). Sva četiri godišnja doba imaju onda 364 dana i sa džokerom zaokružujemo godinu na kosmički ciklus od 365 dana. Elegantno, zar ne ?


Frky