Zaključni dio – buđenje



23 Isus je hodao u hramu po trijemu Salomonovu.
24 Tada ga opkoliše Židovi i upitaše: "Dokle ćeš mučiti dušu našu? Ako si ti Krist, kaži nam otvoreno!"
25 Isus im odgovori: "Ja vam rekoh, i ne vjerujete. Djela, koja činim u ime Oca svojega, ona svjedoče za me.
26 Ali vi ne vjerujete, jer nijeste od mojih ovaca.
27 Ovce moje slušaju glas moj, i ja poznam njih, i za mnom idu.
28 I ja im dajem život vječni, i neće propasti dovijeka, i nitko ih neće oteti iz ruke moje.
29 Otac moj, koji mi ih dade, veći je od sviju, i nitko ih ne može oteti iz ruke Oca mojega.
30 Ja i Otac jedno smo."
31 A Židovi opet uzeše kamenje, da ga kamenuju.
32 Isus im reče: "Mnoga vam dobra djela pokazah od Oca svojega. Za koje me od ovih djela kamenujete?"
33 Židovi mu odgovoriše: "Za dobro te djelo ne kamenujemo, nego za hulu na Boga, i što ti, premda si čovjek,
praviš se Bogom."
34 Isus im reče: "Ne stoji li pisano u zakonu vašemu: Ja rekoh: bogovi ste?


Evanđelje po Ivanu, 10:23


Endokrina žlijezda, hipofiza, nosi također i naziv Um Krista. Kada je ova žlijezda u potpunosti probuđena čovjek može proživjeti duhovnu, svetu povezanost. Putem ove žlijezde, putem stimulacije meditacijom, um duše upoznaje Svetoga Duha. Ukoliko hipofiza djeluje tijekom nečijeg života na najvišoj razini, taj će vjerovatno moći "nastaniti" odgovarajući posmrtni život koji je u vezi sa planetom Merkurom. Prema Cayce-u je posmrtni nivo zapravo nivo uma. Planeta Merkur, ili Budha, je planeta koja leži najbliže Suncu i smatra se da prima sedam puta više Sunčeve svjetlosti i toplote nego planeta Zemlja. Također zauzima jako važno mjesto u antičkoj mitologiji, jer predstavlja princip Budizma – Ezoteričnu Mudrost – i time je poistovjećen sa bogom mudrosti, poznatim pod mnogim imenima. U antičkoj mitologiji i astrologiji veza između mudrosti (Merkura) i Grčke leži u Hermesu, glasniku bogova, sinu Zeusa i Maje, Atlantove kćerke, dok je veza s Egiptom prikazana u liku Tehutija ili Tot-a, boga pisma, sudije i gospodara magijskih vještina. Dakle, čitava mudrost Egipatske knjige živih, kao jednog književnog djela, leži u vezi čovjeka i njegovog razumijevanja samog sebe kroz magični tekst koji mu ona pruža. Zapravo bi se na naslovnicu knjige trebao staviti natpis sa proročišta u Delfima, spoznaj samoga sebe, jer zaista, ovdje se ni očemu drugome i ne radi, nego o buđenju svijesti, oslobađanju uma i postajanja jedno sa svime.

Cayce kaže: "...i na Oku Jednakosti, vječna borba Svjetla i Tame spušta se na drugu razinu, ali, na ovoj materijalnoj Zemlji, mi moramo gledati ka zločinu upamćenom samo kolektivnim odjekom u ljudskoj svijesti... dok je Pet bilo kao Jedan..."

Težimo da pet kontinenata, pet nacija, pet sfera, pet čula.. postane jedno. Mir je u nama. Zavirimo duboko u odaje svoje duše i potražimo magične riječi, hekau našega JA i dosegnimo razinu vječnog bivstva, tamo gdje je svjetlo tama, a tama je svjetlo.



"Slava vama, sledbenici Raovi, koji pratite Ozirisa!"


Korištena literatura:

Milivoj Solar, Teorija književnosti, Zagreb 2001.
Miroslav Tanasijević, Egipatska knjiga živih, Beograd 1996.
Mirče Elijade, Sveto i profano, Beograd 2004.
Tvrtko Kulenović, Rezime, Sarajevo 1995.
Samuel A. B. Mercer, The Pyramid Texts, 1952.
E. A. Wallis Budge, The Egyptian Book of the Dead, 1895.
Brian Brown, The Wisdom of the Egyptians, 1923.
E. A. Wallis Budge, Egyptian Magic, 1901.
Donald A. Mackenzie, Egyptian Myth and Legend, 1907.


Pamposh