Ovaj kratki članak nastojat će prikazati moguću “historijsku evoluciju”, tj. teogenezu hebrejskog vrhovnog, a kasnije i jedinog božanstva, poznatog pod imenima Yahweh, Yaw, Yah, Yahu, El, ili Elohim kroz 3000 godina (od 4. do 1. milenija pr.n.e.). U skladu prirode mythosa, kao jezika nesvjesnog, tj. arhetipski ispričane interakcije čovjek-kosmos (odnosno unutarnjeg doživljaja istog), na osnovu njihove sličnosti, dolazimo do spoznaje o Jahveu i mythosima vezanim za njega, kao svojevrsnom amalgamu, to jest fuziji različitih ranijih bogova i boginja. čije je funkcije, epitete i djela, mješavinom kultura i njihovih ideja apsorbovao. To ni u kom slučaju hebrejski mythos i na osnovu njega formiranu teologiju ne čini plagijatom, već isključivo, kao i sve druge, rezultatom civilizacijskih procesa.

Biblijski skolari su još odavno otkrili da istovjetni motivi i koncepti, koje možemo naći u Knjizi Postanja egzistiraju i u bogatoj književno-religioznoj zaostavštini Sumera iz 3. milenija pr.n.e. (koja svoje kroijene vuče iz još drevnijeg razdoblja).

Postanje nam npr. objašnjava kako je čovjek (Adam) izgubio priliku da zadobije besmrtnost. Njegov bog zabranio mu je da pristupi drvetu, čiji plodovi, ako se konzumiraju, donose smrt. U tom predanju nailazimo očiglednu sličnost sa mitom o Adapi i Južnom vjetru. Adapu je stvorio Enki «za primjer svim ljudima kako bi trebali izgledati». Adapa koji je, dakle, arhetip čovjeka imao je priliku da zadobije besmrtnost. Sve što je trebalo da uradi jeste da jede hranu i pije piće ponuđeno mu od bogova Tamuza i Ningiside, što je odobrio Anu. Međutim, Adapa odbija jesti ono što mu je ponuđeno, po savjetu svoga boga Enkija, koji mu je objavio da će, proba li tu hranu, umrijeti. Dakle, ljudski rod je izgubio šansu za besmrtnost jer se Adapa POKORIO SVOME BOGU. Enki nije želio da njegov sluga Adapa zadobije besmrtnost. On je, doduše, bio voljan podariti mu veliku mudrost i znanje (naučio ga je moćnim bajalicama, čarolijama i kletvama, kojima je mogao slomiti krila južnom vjetru i tako ga zaustaviti da dođe do južne Mesopotamije. [u]


Enki

Dakle i u Postanju i u mitu o Adapi postoji motiv izgubljene besmrtnosti i hrane koja je donosi, odnosno ne donosi, boga koji čovjeku odriče besmrtnost, te čovjekovu težnju za zabranjenim znanjem[/u] (Anu je bio veoma uznemiren kada je saznao da je Enki poučio magičnim bajalicama koje bi mogao iskoristiti protiv bogova). Biblija nam nudi drukčiju verziju, ali sa istim rezultatom Adam gubi besmrtnost jer se nije pokorio, a Adapa zbog svoje pokornosti. Osim toga u istom mitu postoji i još jedna sličnost s Biblijom. U Postanju 3: 22-23 čitamo:

[i]Zatim reče Bog: «Evo, čovjek postade kao jedan od nas,
znajući dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku,
ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navjeke[/i].


Adam, Eva i Drvo spoznaje

U mitu o Adapi, čiji je kraj izgubljen, Anu kritizira Enkija (Eu) što je razotkrio plan neba i zemlje Bezvrijednu ljudskom biću i, kao što je već rečeno, nudi Adapi hljeb i piće besmrtnosti, kako bi ovaj u potpunosti poprimio božanske atribute. Međutim, Enki svojim savjetom to sprječava, isto kao što biblijski bog istjeruje čovjeka iz raja kako ne bi stekao besmrtnost. Interesantno je da neki oblici Enkijevog imena Ea, odnosno Ia, uvelike podsjećaju na Iah/Yah, starije oblike Jahveovog imena koji se javljaju na Levantu.

(nastavlja se)