Baba Jaga - slovenska tamna boginja
Tijekom stoljeća mongolskog ugnjetavanja, koje je pratilo kmetstvo i svećenićko samovlađe, izblijedjelo je sjećanje na stare bogove. Ruski je narod, međutim, osjećao stalnu potrebu za narodnom mitologijom koja će biti nadomjestkom strogoj dogmi Pravoslavne crkve i utažiti nade i strahovanja prostog puka koji je često živio u udaljenim krajevima izložen strahu od mraka, hladnih noći i beskonačnih šuma. Mnoge iz bogate riznice ruskih bajki svojim su sadržajem tijesno povezane s fantastičnim bićima od kojih su neka dobroćudna, no većinom su otjelovljenje tajanstvenih sila zla.
U krvožednim i jezovitim pripovijestima kao najmoćnije mitološko biće pojavljuje se zla vještica zvana Baba Jaga. Ona je visoka ispijena starica raščupane kose koja živi u kolibi okruženoj ogradom načinjenoj od kosti mrtvih ljudi. Na vrhu ograde zataknute su ljudske lubanje u kojima su se sačuvale oči. Ljudske noge služe kao dovratnici a kosti ruku kao zasun. Umjesto ključanice, tu su ljudska usta s oštrim zubima. Noću, ili u slučajevima opasnosti, oči u lubanjama počinju sjati i osvjetljuju čistinu. Nakon slasnog obroka ljudskog mesa, Baba Jaga liježe pruživši se iz jednog kuta kolibe do drugoga, dok joj dugi željezni nos strši kroz krov poput kljuna. Koliba je postavljena na pokretnim nogama i može se polagano vrtjeti ako se izgovaraju odgovarajuće čarolije.
Mračni savetnik Babe Jage je zmija koja se ponekad naziva Zmaj Gorjanič, što znači planinska zmija. Zmaj je lukav i snalažljiv, ponekad izgledom mješavina gmaza i ljudskog lika. Pojavljuje se sa glavom zmije, a s ljudskim tijelom. Ponekad živi u planinskim spiljama ili u unutrašnjosti zemlje, drugi put stanuje u raskošnoj palači ili u pokretnoj kolibi Babe Jage. Zmaj zna ugrabiti poneku krasnu kraljevnu koju tada spašava junak što se došao za nju boriti. U jednoj pripovijesti Zmaj je simbolično prikazan kao kradljivac danjeg svjetla. U drugoj se sjajne zvijezde i Mjesec oslobađaju iz njegova tijela nakon smrti.
Priča o Baba Yagi školski je primjer među mnogim slikama Tamne Boginje. Tamna Boginja je u srcu svih kreativnih procesa koji se ne mogu olako sagledati. Ljudi joj se rijetko približuju, osim u strahu. Žene od nje uče kroz snagu i hrabrost starijih žena koje se ne boje da otkriju mnoga od njenih lica.
Sofija (mudrost), predstavljena Vasilisom, u bajci "Vasilisa prekrasna" iščekuje da bude otkrivena kroz Tamnu Boginju, koja je njen odraz. Sve dok u nama ne dođe do te važne spoznaje (susreta sa potisnutim-nesvjesnim), moraćemo se neprestano susretatii sa skrivenim i odbačenim slikama sopstvenog «ja».
Kroz život je žena konfrontirana sa neizbježnim porukama koje proizizlaze od tijela, s obzirom na njegovu posebnost i isto tako neizbježnim promjenama koje karakteriziraju starenje i protok vremena. Premda starenje predstavlja teške izazove i za žene i za muškarce, ženama se s obzirom na njihov pol isprječuju neke specifičnosti. U tradicionalnim naracijama, kraj plodnog biološkog doba značio je potiskivanje žene u status «stare žene», koja je u seksističkoj imladalački centraliziranoj kulturi, stereotipno smatrana siromašnom, nemoćnom i vrijednom sažaljenja. Baba Yaga, kao Tamna Boginja i Vaslisa kao slika Sofije jesu suština u psihi djevojaka i žena s obzirom da ukazuju da iluzija forme nekad može sakriti predivne unutrašnje kvalitete.
Jedan od najokrutnijih stereotipa sa kojim se starije žene susreću jeste pojam «žena u menopauzi». To je povezano i sa činjenicom da većina mlađih žena današnjeg društva često odbacuju ili se udaljuje od starijih žena, ne želeći se s njima identificirati. Takva iskustva su bolna potvrda da žena koja stari više ne uživa socijalni kriterij i sigurnost fizički privlačne žene. Kod većine žena to rezultira pojavom srama – kao da starenje predstavlja znak da određena osoba ima neku ozbiljnu manu.
Svjesnost o ženstvenosti je cikličan proces (Woodman 1990) i uključuje probuđenu svjesnost o trostrukoj formi Boginje – Djevici, Majci i Starici – i kako ona istovremeno i kontinuirano postoji u našim psihama, svaka zauzimajući centralno mjesto u svijesti u različitim trenucima. Ovi arhetipski uzorci smatraju se za intrapsihičke modalitete svjesnosti unutar individualne i kolektivne psihe čovječanstva. Ipak najprije žena mora naučiti da prihvati, poštuje i mistično odaje počast svojem promjenjivom tijelu, mogućnostima, kapacitetima i MUDROSTI. U tome se mnogo može naučiti od Baba Yage.
Arhetip je univerzalni simbol, naslijeđena mentalna slika prepoznatljiva čovječanstvu, koja obično nastaje kao nesvjesna reakcija na čovječije iskustvo. Ove priče nisu različite i priča o Baba Yagi predstavlja primjer ovog fenomena. Žensko iskustvo je pretočeno u simbol koji arhetipski predstavlja Trojnu Boginju kao stvoriteljicu i uništiteljicu života – «drevnu i uzvišenu žensku božanstvenost koja utjelovljuje cjelokupno žensko iskustvo Djevice, Majke i Starice» (Mantecon 1993, p. 81). Arhetipska figura koja predstavlja kraj ženskih plodnih godina, to jest početak «trećeg doba» za žene jeste treći aspekt Trojne Boginje – Starica.
[b]Констелација Орионове столице и Еридана
